Saga sag Budha

“Na ovome se ne hoda. Na ovome se lebdi.”

Zove se tepih, ali nemoj ga vrijeđati tim imenom. Ovo je tvoj privatni otok, netaknuta tundra od 18 milimetara ovčje vune, gusta kao izgovori dizajnera brze mode i toplija od zagrljaja kojeg nisi dobio.

Boje? Elementarne. Crna. Oker. Primitivne i čiste, poput prvog slova u abecedi.
Dizajn? Minimalizam, ali ne zato što se štedjelo na pigmentu, nego zato što je sve suvišno – laž.

Pod prstima – sirova, iskonska tekstura. Ovaj tepih nije stvoren za prikrivanje parketa, nego za pokretanje malih privatnih rituala.
Ležiš na njemu, padaš kroz njega, zaboravljaš na rubove.

Ne traži od tebe ništa. Ne natječe se.
On jednostavno postoji. Baš kao i ti kad odlučiš više ne objašnjavati svoje izbore.

Prva stvar na koju staneš kad se svijet raspada. Posljednje utočište koje ne prepuštaš nikome.