1977 Jesen, godina kad je ritam imao smisla

Zašto 77? Nitko ne zna. Ali broj ima ritam. Sedamdeset sedam koraka. Sedamdeset sedam otkucaja. Sedamdeset sedam čvorova.

Stari tkalci su imali svoje rituale. Brojali su čvorove. Brojali korake do bunara. Brojali otkucaja srca između dva odmora. I neki su vjerovali da sedamdeset sedam nosi sreću.

Praznovjerje? Možda. Ali i ritmovi su nekad bili praznovjerje. Dok znanost nije otkrila da ritam pomaže koncentraciji, smanjuje stres, poboljšava proizvodnost. Onda je praznovjerje postalo biologija.

Ovce imaju svoj ritam. Broj žvakanja prije gutanja: uvijek isti. Broj koraka između paše i vode: uvijek isti. Broj udisaja u minuti: uvijek isti. Ritam nije slučajnost. Ritam je život.

Ovaj tepih ima svoj ritam. Možda nije sedamdeset sedam. Možda je sedam stotina. Tkalji nisu brojali. Ali ritam je tu, u razmaku između čvorova, u napetosti osnove.

Pitagora je rekao da je sve broj. Krivo. Sve je ritam. Brojevi su samo način da ritam zapišemo. A ritam – ritam je ono što čini život podnošljivim.

Ritam 77. Broj koji možda ništa ne znači. Ili znači sve.

Saga.hr