1977 Ljeto

1977 Ljeto

Sedamdeset sedme su lansirani Voyageri. Dva aparata s golden recordom na kojima piše: ovdje smo, dođite. Čovječanstvo je bilo toliko samouvjereno da je slalo pozivnice svemiru.

U isto vrijeme, u svakom dnevnom boravku od Zagreba do Houstona, ljudi su sjedili na tepisima u bojama koje su izgledale kao da dolaze s drugog planeta. Oker koji ne postoji u prirodi. Narančasta koju je mogla smisliti samo civilizacija koja čvrsto vjeruje da će do devedesete živjeti na Marsu. Krem koji je pokrivao zidove svemirskih stanica u filmovima koje su svi gledali i nitko nije sumnjao.

Ovaj tepih ima boje tog samouvjerenja. Ne nostalgije, vjere. Vjere da će budućnost biti lijepa, da će ljudi letjeti, da će dizajn biti važniji od straha.

Sto trideset tisuća uboda po kvadratu. Pet kilograma vune po metru. Trideset pet dana ručnog rada za tepih iz vremena kad se riječ „budućnost“ izgovarala bez straha.

Djed je gledao lansiranje na televizoru i rekao: za deset godina ćemo i mi gore.

Nismo otišli. Ali tepih je ostao.

SAGA.HR

1977 Ljeto

Dizajn crtan rukom u zagrebačkom studiju. Retro futurizam, boje iz vremena kad je čovječanstvo slalo pozivnice svemiru.
Ručno taftana podno bosanskih planina, gdje višestoljetna tradicija tkanja živi u svakom ubodu. 130 000 uboda po m². Trideset pet dana izrade za jedan tepih.
100% prirodna ovčja vuna. 5 kg po metru kvadratnom. Debljina 2 cm.
Zimi toplo, ljeti svježe. Oblik ostaje, boja ostaje, godina za godinom.