Bella

Bella. Kako elegancija izgleda kad diše.

Bella ne sjedi.

Bella pozira.

Postoji razlika.

Kad ti sjediš, samo zauzimaš prostor. Noge ovako, ruke onako, leđa malo pogurena jer te nitko ne gleda.

Kad Bella sjedi, stvara kompoziciju.

Linija tijela nacrtana jednim potezom. Rep omotan oko šapa, savršen polukrug. Profil okrenut prema prozoru kao da čeka fotografa koji nikad neće doći jer nijedan fotograf ne bi znao što radi s tolikom ljepotom.

Bella je lijepa. I Bella to zna.

Ali ne na način na koji ljudi “znaju” da su lijepi.

Ljudi koji “znaju” da su lijepi provjeravaju u ogledalu. Traže potvrdu. Pitaju “je li ovo dobro?” i čekaju da netko kaže da.

Bella ne provjerava. Bella ne pita.

Bella jednostavno jest.

I to je razlika između ljepote koja se traži i ljepote koja postoji.

Netko je jednom rekao da je ljepota u jednostavnosti.

Coco Chanel, vjerojatno. Ili netko tko je citirao Coco Chanel. Ili netko tko je citirao nekog tko je citirao nekog tko je možda sreo Coco Chanel.

Nebitno.

Chanel je rekla da je jednostavnost ključ elegancije.

Krivo.

Jednostavnost nije ključ. Jednostavnost je POSLJEDICA.

Kad nešto stvarno razumiješ, postaje jednostavno. Kad stvarno znaš tko si, nemaš što dokazivati.

Bella nema što dokazivati.

Bella ne pokušava biti jednostavna. Bella ne pokušava biti elegantna. Bella ne pokušava biti lijepa.

Bella jednostavno jest sve to. Bez napora. Bez pokušaja. Bez “što ako ne uspije”.

Ovca na livadi nikad nije razmišljala o estetici.

Ovca je bila vunena i funkcionalna. Ovca je davala vunu, jela travu, postojala.

Bella bi to smatrala primitivnim pristupom.

Ne zato što je ovca ružna. Nego zato što ovca ne KORISTI ljepotu koju ima.

Ovca ima vunu. Vuna je lijepa. Ali ovca to ne zna.

Bella zna.

Bella zna svaku liniju svog tijela. Svaki kut koji izgleda dobro. Svaku pozu koja stvara sliku.

I Bella to koristi. Nesvjesno. Automatski. Kao da je rođena znajući gdje stati da svjetlost padne točno kako treba.

Možda jest. Možda je to instinkt. Možda su mačke, nakon tisuća godina gledanja u ogledala, razvile gen za eleganciju.

Nitko ne zna.

Ali svi vide rezultat.

Vuna pod Bellom nije samo podloga.

Vuna je okvir. Kao okvir oko slike. Kao pozornica za predstavu.

Bella leži u sredini. Vuna okolo. Savršeno.

Ne zato što je vuna dizajnirana za Bellu. Nego zato što Bella zna gdje leći da sve izgleda kao da je dizajnirano za nju.

Bella je bella. Ljepota ne treba prijevod.

Saga.hr