Blink, ili kako izgleda pobuna u veličini tenisica

Svaka generacija ima svoju pobunu. Šezdesete su imale dugu kosu. Sedamdesete zvoncare. Osamdesete fluorescentne boje koje su se vidjele iz svemira.

Danas? Danas se pobuna mjeri u veličini tenisica.

Mala Nika ima četiri godine i tenisice broj trideset osam. Ne zato što joj trebaju. Zato što su cool. Njezine riječi, ne moje.

Hoda kvartom kao da cijeli svijet gleda. Možda i gleda. Teško je ne primijetiti četverogodišnjakinju čije noge izgledaju kao da završavaju u dva čamca.

Njezina mama pokušala je objasniti da manje tenisice znače manje padanja. Nika je odgovorila da mama ne razumije umjetnost. Rasprava završena.

Kupile su tepih. Na njemu crna silueta klinkice u hodu. Iste tenisice. Isti stav. Glava lagano zabačena, kao da upravo prolazi pored nekoga tko nije dovoljno cool da ga pogleda.

Nika je rekla da je to ona. Mama je rekla da je to crtež. Nika je ponovila da je to ona. Mama je odustala.

Sada Nika vježba hodanje po tepihu. Dva centimetra čiste vune amortiziraju pad kad se saplete o vlastite tenisice. A sapliće se često. Ali uvijek ustane s istim izrazom lica.

Coolness se ne može naučiti. Očito se s njim rađaš. Ili dobiješ tepih koji te podsjeti da ga imaš.

Saga.hr