Cuco

Cuco. Pas koji ne razumije svijet. I možda je to dar.

Cuco ne razumije zašto se vrata ponekad otvaraju sama.

Stoji pred njima. Gleda. Čeka. Vrata se ne miču.

Onda dođeš ti, dotakneš kvaku, i vrata se otvore. Magija. Čista magija.

Cuco te pogleda s poštovanjem koje je nekad bilo rezervirano za božanstva.

Za Cuca, ti si čarobnjak. Ti kontroliraš vrata.

Cuco ne razumije ni druge stvari.

Ne razumije zašto sunce odlazi svake večeri. Ne razumije kamo ide. Ne razumije zašto se vraća ujutro.

Ali se uvijek iznenađeno obraduje kad se vrati. “Sunce! Opet! Mislio sam da si otišlo zauvijek!”

Svako jutro isto iznenađenje. Svako jutro ista radost.

Kad si se ti zadnji put obradovao suncu?

Ne metaforički. Doslovno. Kad si zadnji put ujutro pogledao kroz prozor i osjetio: “O, sunce. Tu si. Divno.”

Ne možeš se sjetiti, zar ne?

Jer ti RAZUMIJEŠ sunce. Znaš da je zvijezda. Znaš da Zemlja rotira. Znaš da će se vratiti jer se uvijek vraća, jer tako funkcionira fizika, jer nema čuda, samo zakoni.

Cuco ne zna za zakone. Cuco zna samo za čuda.

I Cuco živi u svijetu punom čuda.

Vrata koja se otvaraju. Sunce koje se vraća. Ti koji dolaziš kući. Hrana koja se pojavljuje u zdjeli. Loptica koja leti kroz zrak.

Sve čuda. Sve neobjaašnjivo. Sve prekrasno.

Postoji priča o zen učitelju.

Učenik ga pita: “Učitelju, što je prosvjetljenje?”

Učitelj kaže: “Kad sam gladan, jedem. Kad sam umoran, spavam.”

Učenik kaže: “Ali to svi rade.”

Učitelj kaže: “Ne. Većina ljudi, kad jede, razmišlja o poslu. Kad spava, razmišlja o problemima. Ja, kad jedem, samo jedem. Kad spavam, samo spavam.”

Cuco je prosvijettljen. Cuco to ne zna.

Kad Cuco jede, samo jede. Nema “moram smršaviti”. Nema “ovo nije zdravo”. Nema “sutra počinjem dijetu”.

Samo: hrana. Ukusno. Još.

Kad Cuco spava, samo spava. Nema “sutra imam sastanak”. Nema “jesam li zaključao vrata”. Nema “što će biti za pet godina”.

Samo: vuna. Toplo. Mir.

Cuco ne razumije svijet. I zato živi u njemu potpunije nego ti.

Ti razumiješ svijet. Znaš zašto sunce izlazi. Znaš kako rade vrata. Znaš što je inflacija i zašto je loša i što će biti s mirovinama.

I što ti to razumijevanje donosi?

Brigu. Strah. Noći bez sna.

Cuco ne brine. Cuco nema noći bez sna. Cuco ima vunu i sunce koje se uvijek vraća i tebe koji uvijek otvaraaš vrata.

Čuda. Svaki dan. Besplatno.

Ovca ne razumije zašto joj čovjek uzima vunu. Ovca samo daje. Svake godine. Bez pitanja.

Možda je ovca kao Cuco. Možda ovca živi u svijetu čuda gdje dolazi čovjek, uzima vunu, i to je jednostavno tako. Neobjaašnjivo. Prihvaćeno.

I ta vuna, od ovce koja nije razumjela, sad leži ispod psa koji ne razumije.

Dva bića koja ne znaju ništa. I kojima je savršeno.

Možda bi trebao naučiti od Cuca.

Ne razumjeti. Samo biti.

Pogledati sunce i reći: “Čudo.”

Pogledati vrata koja se otvaraju i reći: “Magija.”

Pogledati vunu ispod sebe i reći: “Toplo. Dovoljno.”

Cuco ne traži više. Možda ni ti ne trebaš.

Saga.hr