Cute

Cute. Jer ljepota nikad nije tražila tvoje mišljenje.

“Joj, kako ti je slatka mačka!”

Kažeš to. Svi kažu to.

Mačka te pogleda. Trepne. Okrene glavu.

Mačka već zna da je slatka. Tvoja potvrda nije bila potrebna.

Postoji nešto fascinantno u tome.

Ljudi provode živote tražeći potvrdu. “Jesam li lijep? Jesam li dovoljno dobra? Jesam li vrijedan ljubavi?”

Pitamo prijatelje. Pitamo obitelj. Pitamo strance na internetu. Pitamo ljude koje ne poznajemo i čije mišljenje ne bi trebalo značiti ništa.

Mačka ne pita nikoga.

Mačka samo jest.

I svi se slažu da je lijepa.

Stari Egipat. Tri tisuće godina prije Krista.

Ljudi su gledali mačke i rekli: “Ovo je božanstvo.” Nisu rekli “ovo je simpatično” ili “ovo je korisno”. Rekli su: božanstvo.

Bastet, božica s mačjom glavom. Hramovi u njenu čast. Svećenici koji služe. Zakoni koji štite.

Nitko nije pitao mačku slaže li se. Mačka se slagala. Bez riječi.

Tri tisuće godina kasnije, imamo izbore ljepote.

Miss Universe. Miss World. Miss Nešto.

Žiriji sjede. Ocjenjuju. Boduju. Uspoređuju.

Pobjednica plače. Gubitnice plaču. Svi su nervozni. Svi čekaju presudu.

Mačka ne sudjeluje.

Ne zato što ne bi pobijedila. Nego zato što je ideja natjecanja, sama ideja da netko DRUGI odlučuje jesi li lijepa, toliko… ljudska.

Toliko tužna.

Mačka zna da je lijepa. Znala je prije nego si je pogledao. Znat će kad odeš. Znat će i kad ne bude nikoga u sobi.

Ljepota koja ovisi o pogledu nije ljepota. To je nada.

Prava ljepota samo jest. Kao planina. Kao more. Kao mačka koja leži na vuni i ne mari što misliš.

Znaš kad si zadnji put bio lijep bez da si pitao ikoga?

Znaš kad si zadnji put stao pred ogledalo i rekao: “Da. Ovo sam ja. I to je dovoljno.”

Bez “ali trebao bih smršaviti”. Bez “ali nos mi je prevelik”. Bez “ali drugi su ljepši”.

Mačka to radi svaki put kad prođe pored ogledala.

Pogleda se. Vidi se. Nastavi dalje.

Nema zaustavljanja. Nema kritike. Nema “moglo bi bolje”.

Samo: da. To sam ja. Lijepa sam. Idem dalje.

Ovca nikad nije bila lijepa u klasičnom smislu. Ovca je vunena, okrugla, s licem koje ne izražava puno.

Ali ovca je dala vunu.

I ta vuna je postala podloga na kojoj leži biće koje ZURI ljepotu. Koje ne traži. Koje ne moli. Koje jednostavno JEST.

Možda bi svi trebali naučiti od mačke.

Ne tražiti potvrdu.

Ne čekati da netko kaže da smo dovoljno dobri.

Ne natjecati se za nešto što već imamo.

Samo leći. Na vunu. Zatvoriti oči.

I znati, bez da itko kaže, da smo dovoljno.

Cute? Da. Ali ne zato što si ti rekao.

Nego zato što mačka zna.

Saga.hr