Fido

Fido. Ime bez mašte za psa koji ne treba maštu.

Fido.

Najdosadnije ime za psa na svijetu. Nema Sir Bartholomewa. Nema von Schnauzenheima. Nema “the Third”.

Samo Fido.

I znaš što? Fido to zna. Gleda te svaki put kad ga zovneš s onim izrazom koji kaže: “Da, znam. Nisi imao inspiracije. U redu je. I dalje te volim.”

Jer Fido dolazi od latinske riječi fidelis.

Vjeran.

Dvije tisuće godina, ljudi zovu pse “Vjeran”. I psi odgovaraju.

Abraham Lincoln je imao psa Fida. Ostavio ga je u Springfieldu kad je otišao u Washington. Rekao je: “Fido će me čekati.”

Fido je čekao.

Četiri godine. Dok Lincoln nije umro. Dok Fido nije umro. Čekao je.

Jer to Fido radi. To svi Fidi rade. Čekaju.

Tvoj Fido te čeka upravo sad.

Možda ne zna da se zove isto kao Lincolnov pas. Možda ne zna da mu ime znači “vjeran” na mrtvom jeziku koji nitko ne govori. Možda ne zna ništa osim jedne stvari:

Kad ćeš doći kući.

I kad dođeš, bit će tu. Na vratima. S repom. S očima koje kažu: “Napokon. Bio si sto godina. Umro sam od brige. Zašto si bio sto godina? Jesi li donio nešto? Nebitno, tu si, to je važno.”

Sve to u tri sekunde. Sve to bez riječi.

Pitao si se ikad zašto pas svaki put reagira isto?

Odeš na pet minuta po kruh. Pas te dočeka kao da si se vratio iz rata.

Odeš na osam sati na posao. Pas te dočeka kao da si se vratio iz rata.

Odeš baciti smeće. Pas te dočeka kao da si se vratio iz rata.

Ista razina oduševljenja. Ista razina olakšanja. Ista razina: “Tu si. Sve je u redu. Sad je sve u redu.”

Za psa, svaki tvoj odlazak je potencijalno zauvijek.

I svaki tvoj povratak je čudo.

Nema umora. Nema “ma pušti, vidim te svaki dan”. Nema “daj mi prostora”.

Samo: tu si. Volim te. Hvala što si se vratio.

Svaki. Put.

Znaš koliko ljudi u tvom životu te tako dočekuje?

Možda jedan. Možda nijedan. Možda samo pas.

I to je dovoljno.

Fido ne traži puno.

Hranu. Vodu. Šetnju. I mjesto gdje može leći kad te čeka.

Mjesto koje je toplo. Mjesto koje je mekano. Mjesto koje miriši na nešto poznato.

Ovca ne zna što znači “fidelis”. Ovca ne zna latinski. Ovca zna samo travu i godišnja doba.

Ali ovca je dala vunu.

I ta vuna je postala mjesto gdje Fido čeka.

Možda ovca nije znala što radi. Možda je samo davala što ima.

Kao Fido.

Koji daje sve što ima, svaki dan, bez pitanja, bez uvjeta.

Samo: tu sam. Tvoj sam. Vjeran sam.

Fidelis.

Ime bez mašte.

Za psa koji ne treba maštu.

Treba samo tebe.

Saga.hr