Finn na krovu

Finn na krovu. Iznad svega. Iznad svih.

Finn je na krovu.

Ne doslovno. Finn je na podlozi u dnevnom boravku.

Ali u Finnovoj glavi? U Finnovoj glavi, Finn je na krovu. Na vrhu zgrade. Na vrhu svijeta.

Iznad svega. Iznad svih. Na mjestu gdje ga problemi ne mogu dohvatiti.

Ima nešto u mačkama i visinama.

Ne samo zato što vole penjati. Ne samo zato što traže pregled teritorija.

Nego zato što visina daje perspektivu.

Kad si visoko, stvari koje su dolje velike postaju male.

Kad si visoko, buke koje su dolje glasne postaju tihe.

Kad si visoko, problemi koji su dolje važni postaju… manje važni.

Finn to zna. Finn traži tu perspektivu.

Na ormaru. Na polici. Na vrhu kauča.

Svugdje gdje može biti iznad. Svugdje gdje može gledati dolje i vidjeti stvari kako zapravo jesu.

Male.

Sjeti se zadnji put kad si bio na nekom visokom mjestu.

Planina. Zgrada. Avion.

Sjeti se kako su izgledali auti. Kuće. Ljudi.

Točkice. Sve su bile točkice.

I ti si mislio: “Moji problemi su točkice. Moji strahovi su točkice. Sve ono što me muči, odozgo, je točkica.”

I na sekundu, možda minutu, možda sat, osjećao si se… lakše.

Finn osjeća to svaki put kad se popne.

Ikar je htio do sunca.

Ljudi su tu priču shvatili kao upozorenje. “Nemoj letjeti previsoko. Nemoj biti preambiciozan. Nemoj htjeti previše.”

Finn je shvatio drugačije.

Ikar nije pao zato što je htio previsoko.

Ikar je pao zato što nije imao kamo stati.

Ikar je imao krila, ali nije imao krov.

Finn ima krov. Finn ima mjesto na koje može stati. Mjesto odakle može gledati gore BEZ da mora letjeti. Bez da mora pasti.

Krov je sigurna visina.

Krov je perspektiva bez rizika.

Krov je “iznad” bez “pada”.

I Finn to koristi. Svaki dan.

Ovca nikad nije bila na krovu.

Ovca nema potrebu za visinama. Ovca ima ravnicu. Livadu. Travu.

Za ovcu, perspektiva je jedna: horizontala. Trava ispred. Trava iza. Trava sa strane.

Finn ima vertikalu. Finn ima gore i dolje. Finn ima izbor.

I Finn bira gore.

Ne zato što je gore bolje. Nego zato što gore daje mogućnost da vidiš i gore i dolje.

Kad si dolje, vidiš samo dolje.

Kad si gore, vidiš sve.

Vuna uokviruje Finna.

Krug vune. Kao mjesec na nebu. Kao otok u mraku.

Finnov krov. Finnovo mjesto. Finnova perspektiva.

S tog mjesta, Finn gleda.

Gleda tebe. Gleda sobu. Gleda svijet.

I sve izgleda malo manje važno nego što se čini odozdo.

Možda bi trebao posuditi tu perspektivu. Ponekad.

Saga.hr