Huff i jutro

Huff i jutro. Neprijateljstvo koje traje.

Huff i jutro imaju kompleksan odnos.

Huff mrzi jutro. Jutro mrzi Huffa.

To je jedina stvar oko koje se slažu.

Svako jutro, isti ritual.

Alarm zvoni. Ti se budiš. Ustaješ. Otvaraš rolete.

Svjetlost ulazi u sobu.

Huff otvori jedno oko. Samo jedno. Dovoljno da vidi situaciju.

Situacija: jutro je.

Huff zatvori oko. Okrene se. Zabije glavu u vunu.

Izjava je jasna: neću.

Ti se spremaš. Tuš. Kava. Odjeća. Ključevi.

Huff leži. Nepomičan. S izrazom koji kaže: “Ovo je sve nepotrebno. Sve. Do zadnje stvari.”

Sunce ulazi kroz prozor. Huff bi ga tužio za uznemiravanje da može.

Ptice pjevaju. Huff ih smatra osobnom uvredom.

Ti govoriš “dobro jutro”. Huff te ignorira. Namjerno. Demonstrativno.

Jer jutro NIJE dobro. Jutro nikad nije dobro. Jutro je, po definiciji, loše.

Marko Aurelije, rimski car i filozof, pisao je o jutru.

Rekao je: “Svako jutro reci sebi: danas ću sresti neugodne ljude.”

Huff bi se složio. Osim što bi dodao: “Svako jutro reci sebi: danas ću sresti neugodno jutro. I neugodno podne. I neugodnu večer. Sve je neugodno. Vrati se u krevet.”

Aurelije je vladao carstvom. Huff vlada vunom.

Obojica su imali isto mišljenje o ranim satima.

Ovca voli jutro.

Ovca se budi s prvim svjetlom. Izlazi na pašnjak. Jede travu. Šeće. Uživa.

Huff bi to smatrao neshvatljivom količinom entuzijazma za tako neprihvatljiv sat.

Pet ujutro? NETKO izlazi vani u PET UJUTRO? Dragovoljno?

Huff ne izlazi vani ni u podne. A kamoli u pet.

Ali znaaš što?

Postoji trenutak. Jedan jedini trenutak kad Huff i jutro sklapaju primirje.

Kad sunce pogodi vunu pod točno pravim kutom.

Kad je toplina savršena. Ni prevruće ni prehladno.

Kad se može ležati u tom krugu svjetlosti i osjećati, priznati, da jutro ima JEDNU dobru stranu.

Toplo je.

I u tom trenutku, Huff prede.

Ne glasno. Neće priznati. Ali prede.

Tiho. Gotovo nečujno.

Jer vuna je topla. I sunce je toplo. I za trideset sekundi, jutro nije najgora stvar na svijetu.

Samo za trideset sekundi.

Onda se sunce pomakne. Trenutak prođe. I Huff se vrati u standardni mod: “Sve je loše i zašto postoji jutro?”

Ali tih trideset sekundi… tih trideset sekundi je vrijedno.

Vuna čeka. Vuna ne sudi. Vuna ne kaže “ustani, budi produktivan, iskoristi dan”.

Vuna samo grije.

I Huff, u svojoj jutarnjoj mizantropiji, ima barem to.

Jedno toplo mjesto.

Jedno mjesto gdje je jutro podnošljivo.

Jedno mjesto gdje može mrziti svijet u miru.

Huff i jutro. Neprijateljstvo s povremenim primirjem.

Saga.hr