Huff i ponoć

Huff i ponoć. Jedini sat koji zaslužuje poštovanje.

Ponoć.

Svi spavaju. Kuća je tiha. Ulica je tiha. Svijet je, napokon, tiho.

I Huff je… zadovoljan?

Da. Zadovoljan. Možda prvi put danas.

Jutro je bilo neprijatelj. Podne je bilo izdaja. Večer je bila čekanje.

Ali ponoć? Ponoć je saveznik.

Ponoć razumije Huffa. Ponoć ne traži ništa. Ponoć samo je.

Huff sjedi na vuni. U mraku. Sam.

Ali ne usamljen. Nikad usamljen u ponoć.

Jer ponoć je puna društva za one koji znaju slušati.

Tiktak sata u kuhinji. Hladnjak koji se pali i gasi. Drvo koje škripi negdje vani. Tišina koja nije prazna, nego PUNA.

Puna prostora. Puna mira. Puna mogućnosti.

Danju, sve je definirano. Ovo je jutro. Ovo radiš. Ovo je podne. Ovo radiš. Ovo je večer. Ovo radiš.

Noću, ništa nije definirano. Noć je sloboda.

Huff je noćno biće zarobljeno u dnevnom svijetu.

Njegovo tijelo kaže: spavaj danju, budi budan noću.

Njegov život kaže: budi budan kad su svi ostali budni. Prilagodi se.

Huff se prilagodio. Jer mora. Jer hrana dolazi danju. Jer pažnja dolazi danju. Jer život se događa danju.

Ali noću? Noću Huff živi.

Pravo živi.

Novalis, njemački romantičar, pisao je o noći.

“Himne noći”. Cijelu zbirku poezije posvetio je mraku.

Rekao je da je noć majka dana. Da iz noći dolazi sve. Da je mrak početak.

Huff bi rekao drugačije.

Noć nije majka dana. Noć je ODMOR od dana.

Dan je greška. Noć je ispravak.

Dan je buka. Noć je tišina.

Dan je očekivanja. Noć je sloboda od očekivanja.

Dan je “trebao bi”. Noć je “ne moraš ništa”.

I Huff, u ponoć, ne mora ništa.

Može samo sjediti. Na vuni. U mraku. I postojati.

Bez svrhe. Bez cilja. Bez “što ćeš sad?” i “jesi li gladan?” i “dođi ovamo” i “makni se odatle”.

Samo postojanje. Čisto. Neopterećeno.

Ovca u ponoć spava.

Ovca ne razumije poetiku mraka. Ovca ne cijeni tišinu. Za ovcu, noć je samo vrijeme između večere i doručka.

Huff cijeni.

Huff zna da je noć više od toga. Noć je prostor. Noć je vrijeme koje pripada samo tebi.

I vuna. Vuna u ponoć ima drugačiju teksturu.

Ne fizički. Fizički je ista. Ali osjećaj je drugačiji.

Danju, vuna je mjesto za odmor između aktivnosti.

Noću, vuna je svijet. Cijeli Huffov svijet. Dva centimetra vune i beskonačnost mraka okolo.

Dovoljno.

Više nego dovoljno.

Huff i ponoć. Jedini pravi ljubavni odnos.

Bez zahtjeva. Bez očekivanja. Bez razočarenja.

Samo dva bića koja se razumiju. Huff i mrak. Mrak i Huff.

I vuna između.

Saga.hr