Milo te vidi

Milo te vidi. Čak i kad misliš da te nitko ne vidi.

Dolaziš kući.

Ključ u bravu. Vrata se otvaraju. Ulaziš.

I tamo, negdje u kutu, dva oka. Gledaju.

Milo te vidi.

Ne ustaje. Ne dolazi. Ne mjauče.

Samo gleda.

I ti znaš da si viđen.

Kad si zadnji put osjetio da te netko stvarno vidi?

Ne gleda. VIDI.

Postoji razlika.

Ljudi te gledaju cijeli dan. Na poslu. Na ulici. U trgovini.

Ali koliko njih te VIDI?

Koliko njih primijeti da ti danas nije dobro? Koliko njih primijeti da se smiješ, ali oči ne prate? Koliko njih primijeti da nosiš nešto teško, ne u rukama, nego u prsima?

Milo primijeti.

Milo ne zna zašto ti je teško. Milo ne razumije tvoje probleme. Milo ne može pomoći.

Ali Milo vidi.

I to je, ponekad, dovoljno.

Znaš onaj osjećaj kad uđeš u prostoriju i znaš da netko gleda? Onaj sitni pomak u zraku, ona promjena u atmosferi?

S mačkom, to je stalno.

Sjediš za stolom. Milo gleda.

Gledaš televiziju. Milo gleda tebe.

Spremaš se za spavanje. Milo gleda iz kuta.

Na početku te to nervira. “Zašto me stalno gleda? Što hoće?”

Ništa.

Milo ne hoće ništa.

Milo samo gleda.

I nakon nekog vremena, prestaneš pitati zašto. Počneš prihvaćati.

Počneš, zapravo, očekivati.

I kad jedan dan Milo ne gleda, kad je zauzet nečim drugim, osjećaš… prazninu.

Nedostaje ti.

Nedostaje ti biti viđen.

Jer biti viđen znači postojati.

Filozof Berkeley je rekao: “Esse est percipi.” Biti znači biti percipiran.

Zvuči komplicirano. Nije.

Znači: ako te nitko ne vidi, jesi li stvarno tu?

Ako prođeš cijeli dan i nitko te ne primijeti, ne stvarno, ne duboko, jesi li živio taj dan ili si samo prošao kroz njega?

Milo te vidi. Milo potvrđuje da postojiš.

Nije puno. Dvije oči u kutu sobe. Biće koje ne govori, ne razumije, ne može pomoći.

Ali vidi.

I to je, čudno, više nego što ti većina ljudi pruža.

Ovca ne vidi. Ovca gleda travu. Ovca gleda livadu. Ovca gleda u daljinu.

Ovca nikad ne pogleda čovjeka i kaže, očima: “Vidim te. Znam da si tu.”

Milo to radi svaki dan.

I sad, dok čitaš ovo, negdje u tvojoj kući, ili u nečijoj kući, neka mačka gleda svog čovjeka.

Ne traži ništa. Ne očekuje ništa.

Samo gleda.

Samo vidi.

Samo potvrđuje: tu si. Postojiš. Vidim te.

I to je, na kraju dana, sve što bilo tko od nas treba.

Biti viđen.

Milo te vidi.

Saga.hr