Predah, umjetnost koju je moderni svijet zaboravio

Pastiri su hodali s ovcama tisućljećima. Kilometri dnevno, mjesecima, godinama. Nitko nije hodao više od pastira. I nitko nije znao stati kao pastir.

Predah nije slabost. Predah je strategija.

Ovce trebaju odmor. Ne mogu pasti u hodu. Ne mogu probaviti hranu u hodu. Moraju stati, leći, preživati. Pastir koji ne staje gubi ovce. I tako su pastiri naučili umjetnost predaha. Ne lijenosti – lijenost je nerad. Predah je namjerno stajanje između dva rada.

Moderni svijet ne zna za predah. Zna za pauzu, kratku, nestrpljivu, ispunjenu gledanjem u telefon. Ali pravi predah? Stajanje bez cilja, bez plana, bez krivnje? To znaju samo pastiri. I ovce.

Ovaj tepih je tkan u ritmu s predazima. Tkalja nije radila non-stop. Stala je. Odmahnula. Popila vodu. I nastavila. Tepih nosi te predahe u sebi. Između čvorova, prostori za disanje.

Pascal je rekao da sva ljudska nesreća dolazi od nesposobnosti da mirno sjedimo u sobi. Krivo. Dolazi od nesposobnosti da stanemo bez krivnje.

Predah. Ne gubitak vremena. Ulaganje u vrijeme koje dolazi.

Saga.hr