Studentski rizz

Cimer je ljubomoran. Ne priznaje, ali vidim.

Otkad imam tepih, sve je drugačije. Ljudi dolaze u sobu i, ostaju. Prije su dolazili, stajali nezgodno kraj vrata, odlazili. Sad sjede. Na podu. Na mom tepihu.

Djevojka s trećeg kata rekla je da je “cozy”. Ne znam točno što to znači, ali zvuči kao kompliment.

Cimer kaže da je samo tepih. Ja kažem da je više od tepiha. Ovo je atmosfera. Ovo je statement. Ovo govori: ovdje živi netko tko zna što hoće.

A što hoću? Hoću da mi nije hladno dok učim. Hoću da mi koža ne svrbi od sintetike. Hoću da pas od kolege ne kiše kad dođe u goste, a dolazi svaki dan jer voli moj tepih više nego svog vlasnika.

Životinje znaju. Životinje osjete razliku između vune i plastike. Ljudi trebaju duže da shvate. Ali shvate, uvijek shvate.

Cimer je jučer pitao gdje sam kupio tepih. Rekao sam mu. Sutra ide kupiti isti.

Nije ljubomora ako kupuješ isto. To je poštovanje.

Saga.hr