Crtež na mekoj površini

100% prirodna ovčja vuna. Ručno taftana.

Gustoća 130 000 uboda po m². Autorski line-art na kremastoj podlozi: djevojčica s cvijetom. Šrafirane linije haljine daju teksturu unutar teksture. Crtež na vuni, uzorak na uzorku.

Debljina 2 cm. Masa 14 kg u dimenziji 140×200 cm. Tepih stoji čvrsto. Dijete stoji sigurno.

Pod stopalima: meko, toplo, suho. Kremasta jednobojnost podloge smiruje, crni crtež daje identitet. Dizajn koji govori tiho.

Vuna regulira temperaturu. Ljeti ne grije, zimi ne hladi. Hipoalergena vlakna ne zadržavaju grinje ni prašinu. Prostor ostaje čist bez dodatnog napora.

Vlakna se vraćaju u oblik. Struktura ne popušta pod pritiskom. Boje ostaju postojane godinama.

Bez sintetičkih vlakana. Bez mikroplastike. Ovčja vuna, jedini materijal koji je istovremeno mekan i izdržljiv, topao i prozračan.

Priča

Neka djeca beru cvijeće. Druga djeca ne beru cvijeće jer znaju da je cvijeće živo i da ga brati znači ubiti. Ta djeca su obično noćna mora za cvjećare, ali moralni kompas im je besprijekoran.

Mala Daisy ne bere cvijeće. Nikad. Ni za mamu. Ni za baku. Ni kad teta u parku kaže da jedan neće faliti. Hoće faliti. Cvijetu.

Ali Daisy ipak želi imati cvijet. Želi ga držati u ruci, pokazivati ljudima, nositi kao trofej.

Rješenje: napraviti vlastiti cvijet.

Od papira. Od krpica. Od bilo čega što nije bilo živo i nije moralo umrijeti da bi postalo cvijet.

Njezina mama kupila joj je tepih. Na tepihu djevojčica s mašnicama u kosi. Drži cvijet u ruci. Cvijet koji nije ubrala. Cvijet koji je napravila. Vidljivo neprirodan, ponosno lažan.

Daisy je pogledala tepih i rekla: ona razumije.

Dva centimetra čiste vune, od ovaca koje su, usput rečeno, ostale žive. Samo ošišane. Vuna raste ponovo. Nitko nije stradao.

Daisy spava na tepihu i drži svoj papirnati cvijet. Savjest čista. Cvijeće na livadi netaknuto.

Pobjeda.

Saga.hr