Prvi poljubac, kontakt koji je promijenio obje strane

Kad su se čovjek i ovca prvi put susreli, nitko nije vodio zapisnik. Nemamo datum. Nemamo lokaciju. Ali imamo logiku.

Netko je, negdje, nekad, prvi put dotaknuo ovcu ne da bi je ubio, nego da bi je zadržao. To je bio revolucionarni trenutak. Deset tisuća godina lovačke tradicije govorilo je: životinja jednako hrana. Ubij, pojedi, kreni dalje.

Ali ovaj netko, ovaj čudak, ovaj vizionar, imao je drukčiju ideju. Što ako je ne pojedem danas? Što ako je hranim? Što ako ostane?

Prvi poljubac nije bio poljubac. Bio je odluka da se ne ubije. I to je, kad razmisliš, možda najromantičnija stvar koju možeš napraviti. Odabrati život umjesto smrti. Budućnost umjesto večere.

Freud je rekao da je ljubav civilizirana verzija posjedovanja. Krivo. Ljubav je civilizirana verzija neubijanja. Počinje s odlukom da nećeš. I nastavlja se svakim danom kad opet odlučiš.

Ovaj tepih je nastavak toga prvoga kontakta. Jedanaest tisuća godina kasnije, još smo tu. Još se dodirujemo. Još biramo život. Prvi poljubac nikad ne završava. Samo se nastavlja.

Saga.hr