Većina vunenih tepiha koji su izgubili boju, oblik ili miris nije stradala od prljavštine, nego od pranja. Kako očistiti vuneni tepih na suho, kako ukloniti mrlju hladnom vodom, što napraviti kad tepih pusti boju i kome ga dati kad pranje stvarno treba.
Dva tepiha od šest kvadrata, oba "100% vuna", jedan teži trinaest kilograma, drugi trideset. Cijena po kvadratu to ne pokazuje. Cijena po kilogramu vune pokazuje. Izvagali smo hrvatsko tržište.
Na etiketi piše "vuna", na cijeni broj koji za vunu ne može biti istinit, a prodavač kaže "vuneni mix", što je izraz sličan voću u voćnom soku. Kako se prava vuna prepoznaje rukama, nosom, vagom i, za temeljite, upaljačem. Šest testova, nijedan ne traži laboratorij.
Podno grijanje prodaje se uz obećanje "bez tepiha", a onda dođe listopad, soba odjekuje i dijete sjedi na toploj pločici kao na toplom betonu. Smije li tepih na podno grijanje? Smije, uz dva uvjeta: ne smije biti termos i ne smije biti kemijski laboratorij. Vuna zadovoljava oba.
"Vuna nam ne dolazi u obzir, mali je alergičan." Rečenica je iskrena, briga opravdana, zaključak najčešće kriv. Prava alergija na vunu iznimno je rijetka; ono što se vuni pripisuje obično je grubo vlakno, kemija u podlozi ili grinje. A grinje ne zanima materijal, zanima ih vlaga. Tu vuna igra na drugoj strani.
Boja tepiha bira se kao boja majice, a tepih nije majica: živi u jednoj sobi, s jednim podom i jednim prozorom, godinama. Zašto svjetlo odlučuje prije ukusa, što s tepihom radi parket ispod njega, i zašto je između dvije nijanse gotovo uvijek točna ona manje zanimljiva.
Vani je još dvadeset stupnjeva, grijanje kreće tek za mjesec dana, a stopalo je jutros na parketu javilo da je jesen. Pod se hladi prije zraka, i prije nas. Što se točno događa između stopala i poda, zašto se to plaća na termostatu i što jedan sloj vune s tim ima.
Kauč je dobar, stol je dobar, rasvjeta je dobra, a soba svejedno izgleda kao da nešto nije na mjestu. Jedan od mogućih razloga jest veličina tepiha. Kako se tepih dimenzionira za dnevni boravak, spavaću sobu i blagovaonicu, i zašto "160 × 230" nije univerzalan odgovor.
Kauč se bira tri mjeseca, rasvjeta se naručuje iz Milana, a tepih se kupi u četvrtak, u prolazu. A upravo tepih najviše utječe na osjećaj prostora. Zašto tepih nije dekoracija i zašto se prostorija uređuje od poda prema gore.
Stan s tvrdim podom, golim zidovima i staklenim površinama ne zvuči neutralno. Zvuči prazno. Tepih nije akustički ukras nego materijalna intervencija koja mijenja kako prostor osjećate i prije nego pogledate.