Buketa, ili kako biti cvijet a ne brati ga

Neke djevojčice vole princeze. Neke vole jednorog. Neke vole dinosaure, što zbunjuje bake širom Hrvatske, ali generacija je takva kakva je.

Mala Petra voli cvijeće. Ne voli ga brati. Ne voli ga mirisati. Voli ga nositi kao da je sama buket.

Njezina mama prvi put je primijetila problem kad je Petra zatražila da ide u vrtić s tri ruže zataknute za remenje ruksaka. Tete u vrtiću nisu bile oduševljene. Ruže imaju trnje. Trogodišnjaci imaju tendenciju trčati.

Kompromis: bez pravih ruža. Ali Petra je htjela biti buket. Identitet se ne mijenja tako lako.

Kupili su tepih. Roza silueta cure iz koje izlazi cvijeće. Kao da je djevojčica sama postala buket. Nema trnja. Nema vode koja se prolijeva. Samo dva centimetra čiste vune na kojima može ležati i biti ono što je oduvijek htjela biti.

Petra sad leži na tepihu raširenih ruku i kaže da je cvjeta. Ne cvjeta. Cvjeta. Imenica, ne glagol.

Mama više ne ispravlja. Gramatika može čekati. Cvjetanje ne može.

A bake? Bake su se pomirile. Bolje buket nego dinosaur.

Saga.hr