Nosua njuši

Nosua njuši. Nosua uvijek njuši.

Njuši pod.

Njuši zrak.

Njuši prošlost, sadašnjost, i moguće budućnosti.

Nosua prima informacije koje ti ne možeš ni zamisliti.

Dok ti gledaš sobu, Nosua čita roman.

Tko je prošao. Kad. Odakle je došao. Što je jeo. Kako se osjećao. Je li bio nervozan. Je li bio sretan. Je li imao psa.

Sve to u jednom udahu.

Tristo milijuna njuušnih receptora.

Ti imaš šest milijuna. Nosua ima tristo milijuna.

Pedeset puta više. Pedeset puta više informacija. Pedeset puta više svijeta.

Kad Nosua uđe u sobu, ne vidi sobu. Nosua vidi priču. Početak, sredinu, i sve moguće završetke.

Kad ti uđeš u sobu, vidiš namještaj.

Tko od vas dvoje stvarno VIDi?

Nosua leži na vuni.

Njuši je. Temeljito. Duboko. Svako vlakno.

I dok njuši, čita priču.

Ovca. Planina. Trava. Vjetar. Kiša. Sunce. Šišanje. Ruke koje su prale vunu. Ruke koje su plele. Ruke koje su radile.

Sve to zaključano u vlaknima. Sve to Nosua čita.

Ili možda samo provjerava jesi li prosuo hranu.

Nikad ne znaš s Nosuom.

Proust je napisao sedam knjiga o tome kako miris budi sjećanja. Madlena u čaju. Sjećanja na djetinjstvo. Tisuće stranica.

Ljudi su to smatrali genijalnim.

Nosua bi se nasmijao. Da psi mogu smijati se.

Jer Proust je pisao o mirisu. Nosua ŽIVI miris.

Proust je jednom nanjušio kolač i napisao sedam knjiga.

Nosua njuši tisuću stvari dnevno i ne piše ništa. Jer zašto bi? Život nije knjiga. Život se njuši.

Promatram Nosuu kako vrti nos po vuni.

Kruži. Polako. S pažnjom znanstvenika koji provjerava hipotezu.

Ovo vlakno. Ovo ovdje. I ovo.

Zaključci?

Nosua ne dijeli zaključke. Nosua samo legne.

Podloga je odobrena. To je dovoljno.

Ovca njuši jednostavno. Travu. Drugu ovcu. Ponekad pastira.

Ovca ne traži priče u mirisu. Ovca ne čita romane u zraku.

Ovca samo jest.

Ali Nosua je forenziički laboratorij s repom.

Svaka šetnja je istraga. Svaki kut je mjesto zločina. Svaki miris je dokaz.

Dokaz čega? Dokaz da je svijet pun priča koje ti ne vidiš.

Nosua vidi.

Nosua njuši.

I Nosua, na kraju svakog dana, legne na vunu koja miriši na planinu, na ovcu, na jedanaest tisuća godina prijateljstva između čovjeka i vune.

I zaspi.

S nosom punim priča.

Saga.hr