Hoću keks

Hoću keks. Pregovori s krznom prekrivenim odvjetnikom.

Moj pas ne moli.

Moj pas pregovara.

Sjedi na svojoj podlozi, pozicija moći, strateški odabrana, i gleda me pogledom koji je negdje između “znam da imaš kekse” i “oboje znamo kako će ovo završiti.”

Ovo nije pas. Ovo je krznom prekriven odvjetnik.

Hoću keks, govori cijelo njegovo tijelo. Svaki mišić. Svaka dlaka. Čak i rep, koji se miče s precizno kalibriranom nadom.

Odbijam.

Pas ne miče.

Odbijam glasnije.

Pas namješta glavu dva stupnja ulijevo. Pogled postaje za nijansu tužniji. Rep se uspori, ali ne staje. Nikad ne staje.

Ovo je peta runda pregovora danas. Pas vodi 4:0.

Negdje u evoluciji, davno, psi su shvatili nešto važno: ljudi ne mogu reći “ne” pogledu koji kombinira nadu, glad, i tihu optužbu da nisi dovoljno dobar vlasnik.

Taj pogled ima ime. Zove se “hoću keks”.

I djeluje. Svaki. Put.

Sun Tzu je rekao da najveća pobjeda dolazi bez borbe.

Sun Tzu nije imao psa. Da je imao, znao bi da najveća pobjeda dolazi sa sporim mahanjem repa i očima veličine tanjura.

Tri sata.

Tri sata pas sjedi na podlozi i gleda.

Nije se pomaknuo. Nije zalajao. Nije odustao.

Ja sam u međuvremenu pokušao raditi, pokušao čitati, pokušao gledati televiziju.

Pas je samo gledao.

Znaš onaj osjećaj kad netko stoji iza tebe i čeka? Pomnoži to sa sto. Dodaj krzno. Dodaj oči koje kažu “nisam ljut, samo sam razočaran, a to je gore.”

Tri sata i sedam minuta. Pukao sam.

Dajem mu keks.

Pas uzima keks s dostojanstvom cara koji prima danak. Bez žurbe. Bez zahvalnosti. S izrazom koji kaže: “Vidim da si konačno shvatio kako stvari stoje.”

Leže na podlogu.

Zatvara oči.

Sutra će tražiti dva keksa. Znam to. On zna da ja znam to.

I oboje znamo da ću dati.

Zašto?

Jer sutra će me dočekati na vratima kao da se nismo vidjeli godinu dana.

Jer sutra će mi leći na noge dok radim.

Jer sutra će me gledati onim drugim pogledom, ne onim koji traži keks, nego onim koji kaže: “Ti si moj čovjek. Nemam pojma zašto, ali izabrao sam tebe. I izabrao bih opet.”

Koliko vrijedi taj pogled?

Više od keksa.

Više od kutije keksa.

Više od svih keksa na svijetu.

Ovca nikad ne traži kekse.

Ovca ima travu i dostojanstvo. Ovca daje vunu bez pregovora, bez pogleda, bez strategije.

Ali ovca je dala vunu koja je postala podloga.

I na toj podlozi sad sjedi stručnjak za pregovore i planira sutrašnju rundu.

A ja?

Ja sam već izgubio.

I, iskreno, ne bi mijenjao ništa.

Saga.hr