Luna lijepa

Luna lijepa. Nije pitala za tvoje mišljenje.

Luna je lijepa.

Nije “slatka”. Nije “simpa”. Nije “ima nešto u sebi”.

Lijepa. Točka.

I znaš kako Luna to zna?

Ne zato što joj je netko rekao. Ne zato što je dobila lajkove. Ne zato što je pobijedila na natjecanju.

Luna to zna jer Luna to zna.

Iznutra. Bez dokaza. Bez potvrde. Bez ikoga tko bi joj rekao da je to istina.

Kad si ti zadnji put znao da si lijep?

Ne “mislio”. Ne “nadao se”. Ne “netko mi je rekao pa možda”.

Znao. Kao što znaš da imaš dvije ruke. Kao što znaš kako se zoveš.

To znanje je rijetko. To znanje je dragocjeno. To znanje Luna ima.

Prolaši pored ogledala.

Što vidiš?

Većina ljudi vidi listu grešaka. “Nos prevelik. Bore previše. Kosa kriva. Tijelo krivo. Sve krivo.”

Luna vidi ljepotu.

Ne zato što je savršena po nečjim standardima. Nego zato što Luna nema tuđe standarde.

Luna ima samo svoje oči. I svojim očima, Luna je lijepa.

To je tajna. Cijela tajna.

Ljepota nije u točnim proporcijama. Nije u “zlatnom rezu”. Nije u tome što društvo, mediji, Instagram kažu da je lijepo.

Ljepota je u očima koje gledaju.

Ako svoje oči vide ljepotu, lijepa si.

Ako tuđe oči vide ljepotu, to je bonus. Ali nije uvjet.

Luna ne traži bonus. Luna ima dovoljno.

Postoji eksperiment. Pokazali su ljudima fotografije njih samih, ali blago izmijenjene. Neke ljepše, neke “ružnije”.

Ljudi su, u prosjeku, prepoznali kao “sebe” one ljepše verzije.

Znaš što to znači?

U svojoj glavi, već si ljepši nego što misliš da jesi.

Samo ne vjeruješ svojoj glavi. Vjeruješ ogledalu, fotografijama, komentarima.

Luna vjeruje samo sebi. Luna je pametnija od tebe.

Kleopatra nije bila lijepa po standardima svog vremena. Imala je prevelik nos, kažu povjesničari.

Ali Kleopatra je ZNALA da je lijepa. I dva najmoćnija muškarca antičkog svijeta pala su pred njom.

Ljepota nije u nosu. Ljepota je u znanju.

Kad znaš da si lijep, hodaš drugačije. Gledaš drugačije. Govoriš drugačije.

I ljudi to vide. Ne ljepotu, nego znanje. I vjeruju ti.

Luna hoda kao da zna. Jer zna.

Ovca nije lijepa. Ovca je vunata. Ovca je praktična.

Nitko ne gleda ovcu i kaže: “Predivna.” Gledaju i kažu: “Korisna.”

Ali ovca je dala vunu. I na toj vuni sad leži biće koje JEST lijepo.

Ili barem zna da jest. Što je ista stvar.

Možda bi trebao naučiti od Lune.

Sljedeći put kad prođeš pored ogledala, nemoj tražiti greške.

Pogledaj se. Cijelog. Onako.

I reci, tiho, samo sebi: “Lijep/lijepa sam.”

Nećeš vjerovati. Prvih sto puta nećeš vjerovati.

Ali možda, stoprvi put, počneš.

Luna je počela odmah. Ali Luna je mačka. Mačke su brže.

Ti si čovjek. Trebat će ti više vremena.

Ali vrijedi pokušati.

Luna lijepa.

Možda i ti.

Saga.hr