Mia i Leo

Mia i Leo. Jer jedan mačak nikad nije dovoljan.

Imao si jednog mačka.

Bio je savršen. Spavao je na suncu. Predeo je u krilu. Radio sve ono što mačke rade.

I onda, jednog dana, netko je rekao: “Možda mu treba društvo.”

I doveo si drugog.

Prvi tjedan: rat.

Frktanje. Šištanje. Pogledi koji ubijaju. Teritorij se brani. Granice se crtaju. Ti stojiš između i pitaš se što si napravio.

Drugi tjedan: hladan mir.

Ignoriraju se. Namjerno. Demonstrativno. Prolaze jedno pored drugoga kao da drugo ne postoji. Ti si olakšan. Barem se ne tuku.

Treći tjedan: nešto se mijenja.

Primjećuješ da sjede u istoj sobi. Ne blizu. Ali u istoj sobi. Kao da je to slučajnost. Nije slučajnost.

Četvrti tjedan: spa vaju na istoj podlozi.

Ne dodiruju se. Bože sačuvaj. Ali podloga je ista. Prostor je podijeljen.

I ti shvatiš: ovo je prijateljstvo. Mačje prijateljstvo.

Mačke ne pokazuju ljubav kao psi.

Pas trči prema tebi. Pas skače. Pas laje od sreće. Pas ti govori “VOLIM TE” svakih pet sekundi, glasno, očito, nemoguće za propustiti.

Mačka? Mačka sjedne u istu sobu gdje si ti. To je izjava ljubavi.

Mačka? Mačka te pogleda i polako trepne. To je “volim te” na mačjem.

Mačka? Mačka legne pokraj druge mačke, ne dodirujući je, ali BLIZU. To je mačje “ti si moj čovjek”.

Mia i Leo su prošli sve faze.

Rat. Mir. Ignoriranje. Tolerancija. I na kraju, ta čudna stvar koja izgleda kao ravnodušnost, ali nije.

Sad sjede zajedno. Gledaju u istu točku. Dišu u istom ritmu.

Ne dodiruju se. Ne moraju. Blizina je dovoljna.

Znaš koliko ljudskih veza bi bilo bolje da smo naučili od mačaka?

Ne moramo se stalno dodirivati. Ne moramo stalno pričati. Ne moramo stalno DOKAZIVATI da volimo.

Ponekad je dovoljno biti u istoj sobi.

Ponekad je dovoljno polako trepnuti.

Ponekad je dovoljno leći na istu podlogu, ne dodirujući se, ali znajući da je drugo tu.

Mia zna da je Leo tu. Leo zna da je Mia tu.

Ne trebaju više od toga.

Mi, ljudi, uvijek trebamo više. Više riječi. Više dokaza. Više “reci mi da me voliš”. Više “zašto me ne grliš više”.

Mačke ne trebaju više. Mačke imaju dovoljno.

Dvije mačke na jednoj podlozi. Dovoljno.

Ovca ne razumije prijateljstvo. Ovca je dio stada. Stado nije prijateljstvo, stado je preživljavanje.

Ali ovca je dala vunu. I na toj vuni sad leže dva bića koja su prošla rat i mir i stigla do nečega što nema ime.

Nije ljubav. Nije prijateljstvo. Nije partnerstvo.

Nešto između. Nešto mačje. Nešto što ne treba riječi.

Mia i Leo.

Dva mačka. Jedna podloga. Nula riječi.

Savršeno.

Saga.hr