Simba spava iza ručka

Simba spava iza ručka. Jer probava je ozbiljan posao.

Simba pojede ručak.

Ne odmah iza toga krene spavati. To bi bilo nepristojno. Nekultivirano.

Pet minuta. Pet minuta između zadnjeg zalogaja i horizontalnog položaja.

Dovoljno vremena za dostojanstven prijelaz od zdjelice do vune.

I onda. Pad.

Ne lagano lijeganje. Pad. Kao da je netko isključio struju.

Simba leži. Oči zatvorene. Tijelo potpuno opušteno.

Probava je počela.

Probava je ozbiljan posao.

Ti to ne razumiješ. Jedeš ručak i nastaviš raditi. Jedeš večeru i gledaš televiziju. Jedeš i radiš i pričaš i kreeećeš se kao da tijelo može sve odjednom.

Ne može.

Tijelo ili probavlja ili radi nešto drugo. Jedno od dvoje. Ne oboje.

Simba to zna. Ti ne znaš.

Kad Simba jede, samo jede.

Kad Simba probavlja, samo probavlja.

Kad Simba spava, samo spava.

Nema multitaskinga. Nema “jedem dok gledam telefon”. Nema “probavljam dok trčim na sastanak”.

Samo jedna stvar. Potpuno. Do kraja.

Iza ručka, Simba sanja.

Sanja o ručku koji je upravo pojeo. Sanja o večeri koja dolazi. Sanja o užini između. Simbin unutarnji život je začuđujuće fokusiran.

Nema briga o poslu. Nema stresa o računima. Nema “što ću sutra”.

Samo: hrana je bila dobra. Hrana će opet biti dobra. Između, spavanje.

To je život kako bi trebao biti.

Hipokrat je rekao da je hrana lijek.

Ljudi su to shvatili doslovno. Superfoods. Dijete. Suplementi. Hrana kao medicina.

Simba je shvatio drugačije.

Hrana nije lijek. Hrana je razlog za spavanje.

Lijek je vuna na kojoj spavaš dok probavljaš.

Hipokrat nije imao mačku. Da je imao, medicinska znanost bi krenula drugim putem.

Ovca iza ručka nastavlja pasti.

Ovca nema koncept “ručka”. Ovca ima kontinuiranu ishranu. Trava, trava, trava, bez pauze, bez strukture, bez “sad jedem sad spavam”.

Simba ima strukturu.

Ručak. Spavanje. Večera. Spavanje. Noć. Spavanje.

Raspored koji funkcionira tisućama godina.

Raspored koji je držao mačke živima dok su carstva padala.

Raspored koji ne zahtijeva alarm, kalendar, ni aplikaciju za praćenje navika.

Samo: tijelo kaže jedi, jedeš. Tijelo kaže spavaj, spavaš.

Jednostavno. Prirodno. Ispravno.

Simba spava iza ručka. I prije ručka. I umjesto ručka, ako treba.

Jer spavanje nije nagrada za rad.

Spavanje JE rad.

Najvažniji rad koji tijelo obavlja.

I Simba to shvaća ozbiljno.

Saga.hr