X GB

Matematika kaže: X je nepoznanica.

Što je X? Ne znamo. Zato je X. Zato je nepoznanica. Zato postoje jednadžbe koje rješavamo cijeli život pokušavajući shvatiti što je X.

Moj X je bio: što nedostaje ovom stanu?

Stan je bio namješten. Funkcionalan. Čist. Ali prazan. Ne fizički prazan, pun namještaja. Nego nekako, prazan.

Onda sam riješio jednadžbu. X = tepih.

Ne bilo kakav tepih. Vuneni. Dva centimetra. Čista ovčja vuna koja je u tom stanu napravila nešto što namještaj nije mogao: stvorila središte.

Sad obitelj ima gdje sjediti osim na stolicama. Gdje ležati osim u krevetu. Gdje, postojati.

Matematika kaže da jednadžbe imaju jedno rješenje. Život kaže da rješenja ima mnogo, samo ih treba naći.

Našao sam svoje. Dva centimetra. Sto trideset tisuća vlakana po kvadratu. Jedna ovca negdje na planini koja ne zna da je riješila moju jednadžbu.

X je poznat. X je vuna. Jednadžba završena.

Saga.hr