Tepih s Marsa, jer sanjati daleko znači početi blizu

Galileo je gledao u nebo i vidio Jupiterov satelite. Armstrong je hodao po Mjesecu. Musk šalje rakete prema Marsu. Svaka generacija ima svoje nebo. Svaka generacija misli: sljedeća će doći dalje. Ali nitko od njih nije shvatio nešto što ovce znaju oduvijek: nebo je lijepo, ali tlo je stvarno.

Ovaj tepih slavi tu napetost. Između onoga što želimo i onoga gdje jesmo. Između crvenog planeta i dnevnog boravka. Između raketa koje lete i nogu koje stoje.

Ovca je gledala zvijezde svaku noć. Gledala ih je više nego bilo koji astronom. Ali nikada joj nije palo na pamet da leti. Ovca je razumjela ono što ljudi često zaborave: gledanje prema gore ne znači napuštanje onoga što je dolje. Znači postojanje između.

Carl Sagan je rekao: mi smo načinjeni od zvjezdane prašine. Krivo. Jesi. Ali hodaš po zemlji. I ta zemlja te drži dok sanjaš nebo. Zaboravi to, i nećeš sanjati dugo.

Ovaj tepih je za ljude koji znaju da je Mars daleko, ali san nije. Koji razumiju da se velika putovanja počinju malim koracima. I koji su dovoljno mudri da postave taj prvi korak na nešto što vrijedi.

Saga.hr