Još traje, tradicija koja odbija umrijeti

Sociolozi vole proglašavati stvari mrtvima. Tradicionalni zanati? Mrtvi. Ruralni život? Mrtav. Ručna proizvodnja? Davno mrtva. Sociolozi su, ispostavlja se, loši proroci.

U dvadeset prvom stoljeću više ljudi uči tkati nego u dvadesetom. Više ljudi uzgaja ovce za vunu. Više ljudi kupuje ručno rađene tepihe. Zašto? Jer tradicija ima jednu prednost koju industrija nema: smisao.

Tvornica proizvodi tepih. Ruke stvaraju tepih. Razlika je u glagolu. Proizvoditi je mehaničko. Stvarati je ljudsko. I ljudi žele ljudsko.

Ovčarska tradicija traje jedanaest tisuća godina ne zato što je efikasna. Nije. Traje zato što ima smisla. Veza između čovjeka i ovce, između ruku i vune, ta veza nešto znači.

Hegel je rekao da je povijest napredak svijesti o slobodi. Krivo. Povijest je dokaz da smisao pobjeđuje efikasnost. Uvijek.

Industrija je pokušala ubiti tradiciju. Djelomično uspjela. Ali ne potpuno. Tradicija još traje. U malim radionicama. U rukama koje znaju vezati čvor star tisućljećima.

Ovaj tepih je dokaz. Materijalni dokaz.

Saga.hr